Ako izuzmemo miris lijene pite sa sirom i grožđicama te kafu sa puno šećera, još više mlijeka i najviše šlaga uz jutarnju reprizu Milagros; hljeb udrobljen u mlijeko i kraš-ekspres; tvrdi mamurni san brutalno prekinut bezobzirno glasnim dizanjem roletni, okrutnim jednopoteznim uklanjanjem jorgana, nerealnom raspodjelom dnevnih zadataka i sve to kroz nezaustavljivi cvrkut i…
Tu gdje si me jutros ostavio su ogledala polomljeni neprijatelji A ja sam musava i djetinjasto sama u nekom ćošku daleko od svijeta i sebe Želim Kući Ili bar Dođi kući Da pišem da crtam da stvaram da plešem na stolovima razbijam čaše Da te gledam kao šiparica i ljubim bezglavo…
Hiljadu puta našminkana protiv uroka tuđih skršenih ruku i molećivih pogleda Stotinu suza prodadoh za jedan osmijeh širok veličanstven Tucetom razonoda dosadu prikrivajući a nekolikim hrabrostima kukavičluk strašan pregrštom sjećanja obrisanih kolijevku budućnosti spremam I nije uzalud Ne može biti Reci mi da nije Molim te [URL=http://img11.imageshack.us/my.php?image=84237935.jpg][IMG]http://img11.imageshack.us/img11/8354/84237935.jpg[/IMG][/URL]
Pod pokrivacima Sto jos na tebe mirisu Sakrivam se od svjetlosti Jer Znas Jutra znaju biti surova Bez tebe ( I plasim se Ponekad Suludo Da mi se jednog popodneva neces vratiti Ti) I odgadjam budjenje Kako se ne bih nasla Oci u oci Sa jos jednim danom Manje Do rastanka Jer Znas Ja…
Kada Ti dodjem Kuci Iznijet cu ti Na srebrnom pladnju srce vrelo Mirisat ce na kolac od visanja i staub secer I u kutijici maloj hand-made Dusu mekanu i neuhvatljivu poput oblaka Ali to nema veze s Tobom Moje srce je visnja A moja dusa oblak U svim mojim Kucama I cim…
Ja sam umorna Ja sam previse umorna od otkucavanja kazaljki od ponistavanja minuta od praznine koja se nicim nicim nicim ne moze popuniti I dosadjujem se Svu tu daljinu taj prestrasni sablasni nesagledivi prostor koji je prijetio da ce me progutati progutala sam u meni sad obitava kao jeka I sama sam sebe…
Predugo nisam bila Tu. Trebalo je proci, cini mi se, milion ispraznih sekundi da se uistinu adaptiram, i konacno, u samoj sebi, shvatim gdje se, zapravo, i zasto nalazim. Mislim, svu tu pricu o instant sreci koja me preplavila mozete okaciti macku o rep. A-ha. Nije me bilo sest mjeseci. Da, Bejbs je dolazio meni….
Mislim, ne trabam vam ni pricati da sam suzama i ko-zna-kakvim pateticnim lazima nagovorila vozace autobusa da prime moje tri torbe, sto znaci torbu previse. A onda, ne mogu vam ni docarati reakcije gospode hrvatskih carinika nakon uvida u te moje tri torbe. Kao: Imate li mesa u tom pretis loncu? Ne, pun je gaca….
Istusirala sam natenane, u potpunoj tisini, cini mi se. Ususkala se u veliki ruzicasti bade-mantil i pogledala kroz prozor. Opet kisa. Bas tako. Obicna konstatacija, koja ne moze prouzrociti nikakvu reakciju, nikakvu emociju. Opet kisa. U jebote, moram skupit’ ves! E to je vec emocija. Ne zato sto ce pokisnuti, jer nece, nego zato sto…
Pisanje je kao seks… Gimnastika… Ako si joj svakodnevno dosljedan, ne mozes se nasititi… Ako pauziras usljed minornih zivotnih preokupacija, cini se izuzetno teskim vratiti se u formu, pa cak i uzivati… U nadi da nisam izgubila feeling za slova i recenice… U nadi da ce mi novi outfit pomoci u ovom tranzicijskom periodu… Zvanicno…